Nakon četrnaest godina intenzivnog i često izazovnog pregovaračkog procesa, Crna Gora se našla na samom pragu ostvarenja svog najvažnijeg spoljnopolitičkog cilja. Evropska komisija (EK) zvanično je potvrdila da su odnosi između Brisela i Podgorice „bliži nego ikada“, a prošla sedmica ostaće upisana u analima evropskih integracija kao trenutak kada je teorija konačno počela da prelazi u konkretnu završnu fazu.
Formiranje radne grupe: Signal koji se čekao od 2013. godine
Ključna vijest koja je odjeknula u diplomatskim krugovima jeste odobrenje formiranja radne grupe za izradu Ugovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji. Ovo nije samo administrativni korak; to je snažan politički signal. Naime, ovakva radna grupa nije formirana još od 2013. godine, kada je Hrvatska uspješno završila svoj put i postala punopravna članica.
Ovim činom Crna Gora izlazi iz faze „vječitog kandidata“ i ulazi u krug država čije se članstvo više ne postavlja kao pitanje „da li“, već isključivo kao pitanje „kada“. Evropska komisija je putem svojih zvaničnih kanala, uključujući i društvenu mrežu Instagram, jasno poručila:
“Crna Gora je država koja je najbliža tome da postane članica EU i ostajemo u potpunosti posvećeni njenoj evropskoj budućnosti.”
Put od 14 godina: Strpljenje i reforme
Put Crne Gore ka Briselu počeo je zvaničnim otvaranjem pregovora 2012. godine. Tokom tog perioda, država je prošla kroz proces usklađivanja zakonodavstva, jačanja institucija i sprovođenja kompleksnih reformi, posebno u oblastima vladavine prava, slobode medija i borbe protiv korupcije (čuvena poglavlja 23 i 24).
Iako je proces povremeno gubio zamah usljed unutrašnjih političkih turbulencija i promjena u samoj metodologiji proširenja EU, najnoviji izvještaji sugerišu da je Crna Gora uspjela da povrati povjerenje evropskih partnera. Fokus na ispunjavanje privremenih mjerila (IBAR) pokazao se kao presudan faktor koji je pokrenuo „zaspalu“ mašineriju u Briselu.
Šta donosi Ugovor o pristupanju?
Izrada Ugovora o pristupanju je najkompleksniji dokument u međunarodnom pravu koji jedna država može potpisati. On definiše uslove pod kojima Crna Gora ulazi u Uniju, prelazne periode za određene sektore, kao i broj mjesta u Evropskom parlamentu i pravo glasa u Savjetu EU.
Jednom kada radna grupa završi svoj posao, a tekst ugovora bude usaglašen sa svih 27 država članica, slijedi proces ratifikacije u nacionalnim parlamentima. Ovo je faza u kojoj se potvrđuje konsenzus cijele Evrope o tome da je Crna Gora spremna da dijeli zajedničke vrijednosti i zajedničko tržište.
Geopolitički kontekst i „Lider procesa“
Crna Gora je dugo nosila titulu „lidera u integracijama“ na Zapadnom Balkanu, ali je ta titula često djelovala kao utješna nagrada u nedostatku konkretnih pomaka. Danas, u svjetlu promijenjenih geopolitičkih okolnosti u Evropi, politika proširenja ponovo je postala prioritet za Brisel.
Stabilna Crna Gora, koja je već članica NATO-a i koja u potpunosti usklađuje svoju spoljnu i bezbjednosnu politiku sa EU, prirodan je izbor za prvu sljedeću članicu. Uspjeh Podgorice biće dokaz da su vrata Unije i dalje otvorena za one koji su spremni da sprovedu suštinske reforme.
Zaključak
Iako je ostalo još posla na zatvaranju preostalih pregovaračkih poglavlja, formiranje radne grupe za izradu ugovora je „tačka bez povratka“. Za građane Crne Gore, ovo znači približavanje standardima života, pravnoj sigurnosti i ekonomskim prilikama koje nudi najrazvijeniji blok država na svijetu.
Saopštenje Evropske komisije nije samo pohvala, već i poziv na finalni sprint. Četrnaest godina čekanja polako se bliži kraju, a evropska zastava pored crnogorske uskoro bi mogla postati svakodnevica u Briselu.
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!