Izgrađen je 1953. godine, prema projektu podgoričkog arhitekte Vujadina Popovića, jednog od ljudi koji su ostavili snažan pečat na izgled poslijeratnog Titograda. U vrijeme kada je grad dobijao potpuno novo lice, Hotel Crna Gora postao je jedan od njegovih najprepoznatljivijih simbola.
Ali Podgoričani ga nijesu pamtili samo po sobama i gostima.
Mjesto gdje se Podgorica sastajala
Posebno mjesto u sjećanjima generacija imala je Gradska kafana i čuvena hotelska bašta.
Tu se dolazilo na kafu, zakazivali su se sastanci, sklapali poslovi, čekali prijatelji i provodila popodneva u samom centru grada. Tokom šest decenija postojanja hotel je prerastao svoju osnovnu funkciju i postao dio svakodnevnog života grada.
Zbog toga se za Hotel Crna Gora često govorilo kao o kultnom sastajalištu Podgoričana.
Generacije su se mijenjale, Titograd je ponovo postao Podgorica, grad se širio i mijenjao – a Hotel Crna Gora ostajao je na istom mjestu.
Sve do avgusta 2013. godine.
Veče kada je nestao jedan od simbola grada
7. avgusta 2013. godine građevinske mašine počele su rušenje hotela.
Prizor rušenja izazvao je burne reakcije. Građani su se zaustavljali u centru grada, fotografisali ono što se dešava, a društvene mreže bile su pune komentara ljudi koji nijesu mogli da vjeruju da nestaje objekat koji je više od pola vijeka bio dio identiteta Podgorice.
Priča je ubrzo dobila i drugu dimenziju.
Prema tada objavljenoj planskoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli, bila je predviđena rekonstrukcija, dogradnja i nadogradnja postojećeg objekta, uz djelimično rušenje. Nakon rušenja, građevinska inspekcija pokrenula je postupak, a investitoru je potom zabranjeno dalje rušenje pojedinih funkcionalnih cjelina i naložena izmjena glavnog projekta.
Na mjestu starog Hotela Crna Gora kasnije je izgrađen Hilton Podgorica Crna Gora, dok su u novom projektu vraćeni pojedini elementi koji podsjećaju na nekadašnji izgled hotela, među njima karakteristična kolonada stubova.
Hotel je nestao, ali uspomene nijesu
Za nekoga je Hotel Crna Gora bio mjesto prve kafe.
Za nekoga mjesto sastanka.
Neko pamti njegovu baštu, neko Gradsku kafanu, a neko jednostavno vrijeme kada je taj hotel bio nezaobilazan dio centra Podgorice.
Zgrada je nestala prije 13 godina, ali je Hotel Crna Gora ostao dio kolektivnog sjećanja grada.
Možda upravo zato njegovo rušenje i danas otvara isto pitanje:
Da li je Podgorica dobila moderniji hotel – ali izgubila dio svog identiteta?
A vi – šta prvo pamtite kada neko pomene Hotel Crna Gora?
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!