Mirko Rmandić, rukovodilac Službe kontrole prihoda u ŽPCG, danas zdušno pokušava da omete radnike u ostvarivanju njihovih prava. Vezivati ime Rmandića za poziciju rukovodioca nije pokazatelj njegovog napretka, već jasna slika propasti crnogorske željeznice. Javnosti je poznat odavno, i to po više osnova — od „radikala” iz devedesetih, do „svetosavca” za podgoričke izbore, a između toga kao kondukter na vozu. Kažu da je iz Beograda mogao da prošvercuje od igle do lokomotive; obilo mu se to o glavu nekoliko puta, ali on i dalje opstaje.
Decembra 2021. godine utovario je šest rasnih kučića i preko 100 vrsta tableta, ali ga je na peronu stanice sačekala policija i uhapsila. Ipak je malo pretjerao. Nakon toga započinje štrajk glađu zbog nepravde koja mu je navodno načinjena, jer se nakon pada DPS-a još nije navikao na to da ne može potpuno nesmetano da nastavi svoje švercerske poslove.
Bio je on rukovodilac i u vrijeme DPS-a, velika uzdanica Rešada Nuhodžića kada je trebalo prevariti radnike, sabotirati njihove pobune i Nuhodžiću dodijeliti stan. Valjao mu je DPS u to vrijeme dosta — kažu da je bio igrač iz sjenke.
Valjao je i on DPS-u u jednoj prilici. Sjećaju se građani Podgorice da je bio nosilac liste „Svetosavska” na lokalnim izborima. Ta politička ekskurzija završena je fijaskom sa samo 200 glasova. Ali to mu nije smetalo da konstantnim napadima na DF i Andriju Mandića podnosi žalbe Ustavnom sudu (tada nefunkcionalnom) i tako ostavi na vlasti u Podgorici DPS i Ivana Vukovića još osam mjeseci. U Bijelom Polju je na vlasti i dalje DPS, upravo zbog 200 rasutih glasova Svetosavske. Tako se on DPS-u odužio.
Nakon neuspješne političke avanture, ponovo biva kondukter i opet ga uhvatiše. Ovaj put ga i iz firme ispratiše, međutim, ne zadugo. Dolaskom Dragane Lukšić na čelo ŽPCG, ona samovoljno odlučuje da prizna krivicu i, ne čekajući presudu, Rmandiću isplati 12.000 eura državnih para bez odluke suda. Sve miriše na korupciju, ali zar bi Rmandić?
Danas, dok Andrija Mandić ojačava svoju vlast na državnom nivou, Rmandić je opet na poziciji — u menadžmentu firme koja je pod kontrolom kadra NSD-a.
Mnoge bi začudio takav splet događaja i probudio mnogo nejasnoća, ali Rmandić, od vremena radikala pa do dana današnjeg, ima jednog vjernog druga koji danas „drma” kompletnim željezničkim sektorom. To je kadar upravo Andrije Mandića, bivši kondukter i radikal Miroslav Brajović.
Zajedno su bili u radikalima, zajednički su prijatelji Nuhodžića, i jedan i drugi su na vozu radili šta su htjeli, a Brajović je kontrolisao Rmandića. Uvijek su se slagali, a ponešto i podijelili. Danas, kad Brajović „drma” željeznicom, nagradio je i svog vjernog druga.
Postavlja se pitanje: kako to da Rmandić napreduje za vrijeme vladavine NSD-a, kada je všednevno blatio predsjednika te stranke Andriju Mandića, dok je Brajović kadar te iste partije? Teško je to objasniti prosječnom glasaču Nove srpske demokratije, ali u svakoj partiji ima ljudi koji sjede na više stolica. Tako je Brajović i u Botunu bio u grupi građana koja je pjevala „Mandiću, izdajo”, pa eto i dalje može da kadrira na željeznici.
I Lukšićka, izvršna direktorica ŽPCG, njegov je kadar i predlog, pa se nakon dugogodišnjeg članstva u DPS-u seli u DNP — na predlog Brajovića, umjesto u NSD. Tada je DNP imao ministra saobraćaja iz svojih redova, što je bilo logično. Brajović tako sijeda na još jednu stolicu, ko zna koju po redu.
Danas su problem radnici. Ne mogu i ne smiju da se bune za svoja prava, jer ko će njihova prava bolje znati od Rmandića i Brajovića? Da li je propast željeznice blizu kad se ovakvi kadrovi guraju u menadžment, ili je Brajović majstor igre sa više zauzetih stolica — ili možda igri dolazi kraj, a stolice polako izmiču — ostaje da se vidi.
U potpisu:
Stari otpravnik vozova, dobrog pamćenja
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0