“Moramo znati ko je zapalio auta na državnom parkingu”

Paljenje skupocjenih vozila na službenom parkingu u podgoričkom naselju Masline, koja su pod nadzorom i zaštitom države, izazvalo je oštre reakcije stručne javnosti. Dok profesori bezbjednosti upozoravaju na demonstraciju moći kriminalnih klanova, ključno pitanje ostaje: kako je moguće da obezbjeđenje nije spriječilo uništenje dokaznog materijala milionske vrijednosti?

​Poruka moći i uništavanje dokaza

​Profesor dr Vojo Laković ocjenjuje da ovaj događaj predstavlja školski primjer direktnog napada na državnu imovinu i dokazni materijal. Prema njegovim riječima, ovo nije obična paljevina, već “šamar državi” i jasna poruka moći kriminalnih struktura. Laković naglašava da činjenica da su vozila izgorjela na službenom parkingu pod nadzorom ukazuje na to da su ključni materijalni dokazi postali direktna meta.

​„Ovo potvrđuje tezu da se ništa ne dešava slučajno. Dokazi se uništavaju tamo gdje se procesuiraju najteža krivična djela i gdje bi morali biti najsigurniji,“ navodi Laković. On postavlja i pitanje odgovornosti obezbjeđenja, ističući da tri zaštitara nisu spriječila osobu koja je, bez vidne žurbe, uništila imovinu vrijednu oko milion eura, čime se sistemu nameće pitanje da li je obezbjeđenje tu samo kao „dekoracija“.

​Kriminalna signalizacija i sukob klanova

​S druge strane, doktor nauka bezbjednosti Ivan Pekić smatra da se događaj mora posmatrati kroz prizmu sukoba organizovanih kriminalnih grupa, naročito ako se potvrdi da su uništena vozila pripadala porodici Radoja Zvicera. Pekić ovaj čin definiše kao „kriminalnu signalizaciju“ – demonstraciju sposobnosti klanova da djeluju u neposrednoj blizini državnih organa.

​„Time se ne napada država direktno, ali se simbolički dovodi u pitanje njen monopol nad upotrebom sile,“ objašnjava Pekić. On dodaje da ovakvi incidenti služe i kao operativno testiranje sistema bezbjednosti, gdje kriminalne strukture procjenjuju brzinu reakcije policije, nivo nadzora i operativne kapacitete institucija.

​Odgovor institucija kao mjera autoriteta

​Oba stručnjaka saglasna su u jednom: dalji autoritet države zavisi isključivo od institucionalnog odgovora. Pekić ističe da će brzina identifikacije i procesuranja počinilaca pokazati da li je sistem funkcionalan. Ipak, on upozorava da ukoliko slučaj ostane neriješen ili se sličan incident ponovi, to će biti jasan znak slabosti koji će dodatno ohrabriti djelovanje kriminalnih struktura.

​Laković zaključuje da je država, onog trenutka kada je privremeno oduzela robu, preuzela i punu odgovornost za njenu sigurnost, te da se nemar u ovakvim situacijama ne smije koristiti kao opravdanje za ono što on naziva potencijalnim saučesništvom sistema.