Sud je ocijenio da je zakonodavac prenošenjem ovih ovlašćenja na izvršnu vlast i pravosudne savjete prekoračio ustavna ovlašćenja, stvorio prostor za arbitrarnost i narušio vladavinu prava.
Zakonodavac prekoračio ovlašćenja i otvorio prostor za arbitrarnost
Odluka Ustavnog suda odnosi se na odredbe člana 29 stav 1 i 2 ranijeg Zakona o održavanju stambenih zgrada. Sud je utvrdio da je zakonodavac materiju koja po svojoj prirodi predstavlja isključivo zakonsku materiju neustavno prenio na Vladu, opštine, Sudski savjet, Tužilački savjet i sam Ustavni sud, ostavljajući im prostor da rješavanje stambenih pitanja uređuju podzakonskim aktima bez jasnog zakonskog okvira.
Ustavni sud posebno problematizuje definiciju „lica čiji je rad od interesa za državu, odnosno jedinicu lokalne samouprave“.
Po ocjeni Ustavnog suda, ta odredba nije bila dovoljno jasna i precizna, jer nije bilo propisano ko i po kojim kriterijumima utvrđuje taj status, niti da li se ta lica nalaze u privilegovanom položaju u odnosu na druge zaposlene. Zakon nije određivao ni nadležni organ, niti postupak za utvrđivanje takvog statusa.
Zaključeno je da ovakva rješenja nijesu ispunjavala zahtjeve pravne sigurnosti i predvidljivosti, te da su mogla predstavljati izvor neprimjerenog uticaja na nezavisnost državnih službenika, funkcionera, a posebno na nosioce pravosudnih i ustavnosudskih funkcija.
Šta nije sporno: Finansiranje zemljišta ustavno, zadržan i način plaćanja održavanja
Iako su podnosioci predloga tvrdili da se ovim zakonom uopšte nijesu mogla uređivati stambena pitanja funkcionera jer se time faktički raspolagalo državnom imovinom, Ustavni sud taj dio navoda nije prihvatio. Sud je ocijenio da rješavanje stambenih potreba posebnim zakonom samo po sebi nije protivustavno, sve dok je usklađeno sa sistemskim zakonima o svojinsko-pravnim odnosima i državnoj imovini.
Ustavni sud je takođe ocijenio da je ustavna odredba člana 28 Zakona, prema kojoj Vlada i lokalne samouprave mogu obezbjeđivati građevinsko zemljište i sredstva za stambene potrebe zaposlenih u državnim i opštinskim organima. Ova odredba, prema ocjeni suda, ne diskriminiše zaposlene niti krši jednakost pred zakonom.
U okviru istog postupka, sud je odlučivao i o ustavnosti člana 16 istog zakona, kojim je propisano da etažni vlasnici troškove održavanja zgrade snose srazmjerno neto površini svojih stanova ili poslovnih prostora (uz minimalnu vrijednost boda od 20 centi). Ustavni sud je utvrdio da je ova odredba precizna, ustavna i da među vlasnicima nema diskriminacije jer svi plaćaju po istom, srazmjernom kriterijumu.
Politička pozadina i glasanje sudija
Postupak pred Ustavnim sudom vođen je na osnovu predloga pet poslanika Demokratske Crne Gore i inicijative nevladine organizacije Institut alternativa. Sporni zakon donijet je u junu 2016. godine, dok je Skupština Crne Gore u decembru 2022. godine izmijenila ovaj akt i potpuno izbrisala poglavlje o rješavanju stambenih potreba funkcionera. Ipak, bez obzira na to što su odredbe prestale da važe prije tri i po godine, Ustavni sud je u skladu sa svojim ovlašćenjima cijenio i utvrdio njihovu neustavnost za period u kojem su bile na snazi.
Za ovu istorijsku odluku glasalo je pet sudija, dok je jedan sudija bio protiv. Odluka će ubrzo biti objavljena u Službenom listu Crne Gore i na internet stranici suda.
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0