Delegaciju, koja je trebala da učestvuje u onome što su mnogi vidjeli kao ključni nastavak pregovora s Iranom, trebali su da predvode Džared Kušner i specijalni izaslanik Stiv Vitkof. Ipak, Tramp je putem društvene mreže Truth Social i u intervjuu za Fox News poručio da „neće više gubiti vrijeme na letove od 18 sati“ dok iranska strana ne pokaže ozbiljniju namjeru za dogovor.
Diplomatski jaz: Aragiči u Islamabadu, Amerikanci kod kuće
Dok je Islamabad pokušavao da djeluje kao ključni posrednik, iranski šef diplomatije Abas Aragiči boravio je u Pakistanu gdje se sastao sa tamošnjim vojnim i državnim vrhom. Ipak, Aragiči je bio izričit u stavu da se neće direktno sastajati s američkim predstavnicima, navodeći da Teheran prvo mora vidjeti konkretnu promjenu kursa Vašingtona. Aragiči je nakon sastanaka s premijerom Šehbazom Šarifom i načelnikom generalštaba Asimom Munirom napustio Islamabad, čime su se nade da će se započeti novi pregovori SAD i Irana uživo dodatno istopile.
Tramp je ovu situaciju prokomentarisao oštrim tonom, navodeći da u iranskom rukovodstvu vlada konfuzija i da „niko ne zna ko je glavni“. Naglasio je da Sjedinjene Države drže sve karte u svojim rukama i da, ukoliko Iranci žele stvarne rezultate, mogu jednostavno da ga pozovu telefonom, umjesto da insistiraju na dugim i, prema njegovom mišljenju, besciljnim putovanjima delegacija.
Pakistan kao posrednik na klimavim nogama
Odluka SAD predstavlja ozbiljan udarac za Pakistan, koji se aktivno pozicionirao kao most između dvije sukobljene strane. Uprkos naporima Islamabada da uspostavi održiv komunikacioni kanal, pregovori SAD i Irana trenutno su u stanju potpune blokade. Iran je navodno preko pakistanskih zvaničnika prenio listu zahtjeva koji uključuju garancije o suverenitetu i prestanak sankcija, dok Trampova administracija nastavlja sa politikom maksimalnog pritiska, čekajući da se Teheran prvi „slomi“.
Stručnjaci ocjenjuju da Trampov stil pregovaranja „licem u lice“ ili „telefonom direktno“ zaobilazi tradicionalne diplomatske protokole, što dodatno unosi neizvjesnost u regionu. Dok se Aragiči okreće konsultacijama u Omanu i Rusiji, jasno je da će bilo kakav budući pomak zavisiti isključivo od direktne volje lidera u Vašingtonu i Teheranu, dok posredničke uloge trećih zemalja trenutno gube na značaju.
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!