Podgorica na ivici paralize: Bojkot vlasti ili “izdaja” DNP-a – ko ruši čelnicu parlamenta?

Ovakav potez vlasti bio bi direktan odgovor na inicijativu opozicije, ali on istovremeno stavlja Demokratsku narodnu partiju (DNP) u ulogu „jezička na vagi“. Upravo bi prisustvo odbornika DNP-a moglo biti presudno za obezbjeđivanje kvoruma i omogućavanje opoziciji, predvođenoj DPS-om, da pokrene proceduru razrješenja.

DNP u fokusu političkih kalkulacija

Iako su iz podgoričkog odbora DNP-a demantovali kontakte sa opozicionom Strankom evropskog progresa (SEP) koju predvodi Duško Marković, spekulacije o njihovoj ulozi ne jenjavaju. Odbornik SEP-a, Ilija Mugoša, javno je izrazio očekivanje da će DNP podržati smjenu, dok unutar same partije vlada neizvjesnost oko toga da li će omogućiti kvorum za rušenje liderke liste na kojoj su i sami bili. Pritisak baze koalicije „Za budućnost Crne Gore“ na društvenim mrežama dodatno usložnjava poziciju DNP-a u ovoj „igri prijestola“.

Povezane vijesti

Opasnost od institucionalne blokade i prinudne uprave

Najveća opasnost u slučaju smjene Jelene Borovinić-Bojović krije se u činjenici da Skupština trenutno nema potpredsjednika. Ukoliko predsjednica bude razriješena, parlament ostaje bez ikakvog rukovodstva, što stvara pravni vakuum. Opozicija, svjesna rizika, već predlaže kandidate za potpredsjedničko mjesto – među kojima se pominju Budimir Mugoša (Evropski savez), Miodrag Đuranović (URA), te Stefan Ćulafić i Vladan Arsović (DPS) – kako bi se izbjegao scenario u kojem je nemoguće zakazati sjednicu.

Upozorenja koja je uputio Saša Milošević iz SEP-a su jasna: bez rukovodstva, Podgorica klizi ka prinudnoj upravi i potpunoj blokadi rada gradskih službi. Prema važećim pravilima, u takvoj situaciji funkciju bi privremeno preuzeo odbornik iz najbrojnijeg kluba (DPS), ali bi novi predsjednik morao biti izabran u roku od 30 dana, što je u trenutnom odnosu snaga gotovo nemoguća misija.

Dok se čekaju zvanični potezi vlasti i konačna odluka DNP-a, jasno je da naredni dani donose rasplet koji će odrediti ne samo sudbinu Jelene Borovinić-Bojović, već i stabilnost ukupne vlasti u glavnom gradu.