Tokom razgovora u Evropskoj komisiji, više predstavnika država članica iznijelo je rezerve prema daljem širenju, koristeći termin „trojanski konji“. Ovaj izraz u briselskim krugovima označava strah da bi nove članice nakon prijema mogle blokirati zajedničke odluke ili voditi politiku koja nije usklađena sa interesima EU. Ovakav oprez direktna je refleksija iskustva sa Mađarskom i politikom Viktora Orbana, zbog čega se čak razmatraju modeli kojima bi se novim članicama u prvim godinama uskratilo pravo veta kako bi se zaštitio sistem odlučivanja.
Podijeljena podrška među članicama: 16 za, 11 protiv ili uz rezerve
Trenutno raspoloženje unutar Unije pokazuje duboku podijeljenost. Dok u nordijskim i baltičkim zemljama, poput Danske, Švedske i Litvanije, podrška proširenju prelazi 70 odsto, u ključnim zapadnim državama situacija je drugačija. U Njemačkoj podrška iznosi svega 49 odsto, dok je u Francuskoj i Češkoj pala na 43 odsto. Prema saznanjima, trenutno 16 država članica podržava početak izrade pristupnog ugovora sa Crnom Gorom, dok 11 država izražava ozbiljne sumnje ili se protivi tom koraku, što predstavlja značajan politički teret za Podgoricu.
Francuski referendum i institucionalne prepreke
Poseban izazov predstavlja pozicija Francuske, gdje bi, prema važećem zakonodavstvu, Pariz morao organizovati referendum o prijemu svake nove članice. U ambijentu snažnog rasta populističkih partija, francuske vlasti strahuju da bi tema proširenja mogla biti iskorišćena za unutrašnje političke potrese. Zbog toga je tema proširenja praktično skrajnuta sa agende predstojećeg samita u Nikoziji, uprkos prvobitnim planovima da bude jedna od centralnih tačaka dnevnog reda.
Reforma kao uslov: Politika ispred tehničkog napretka
Poruka koja stiže iz Brisela je jasna: tehničko ispunjavanje kriterijuma i zatvaranje poglavlja više nisu jedini presudni faktori. Crna Gora ulazi u fazu gdje će njen napredak zavisiti od političke procjene u prijestonicama poput Pariza, Berlina i Haga. Za zvaničnu Podgoricu to znači da će u narednom periodu morati da balansira između sprovođenja reformi i lobiranja kod država članica koje insistiraju na striktnom poštovanju procedura, bez političkih prečica, čak i u jeku aktuelnih geopolitičkih pritisaka.
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!