CDT: ASK da saopšti kako i zašto partije doniraju novac

Centar za demokratsku tranziciju (CDT) uputio je zvaničan poziv Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK) da javno objavi sve ugovore i prateću dokumentaciju na osnovu kojih su političke partije tokom protekle godine dijelile donacije i pomoć trećim licima. Milena Gvozdenović, zamjenica izvršnog direktora CDT-a, naglasila je da podaci o stotinama hiljada eura koje stranke usmjeravaju različitim organizacijama i pojedincima otvaraju ozbiljne sumnje u način trošenja novca koji dominantno dolazi iz državnog i lokalnih budžeta.

​Ona je podsjetila da je i Državna revizorska institucija ranije upozoravala na nedostatak prateće dokumentacije kojom bi se opravdale ovakve isplate, čime se postavlja pitanje da li su te donacije u skladu sa zakonom. Posebno je problematična opravdanost odluka da se novac svih građana selektivno dodjeljuje odabranim subjektima po sopstvenom nahođenju partija, što u javnosti otvara dilemu da li je riječ o istinskoj plemenitosti ili o izvlačenju novca u sive fondove.

​U CDT-u smatraju da budžetska sredstva za redovan rad političkih subjekata nisu zamišljena kao fondovi za proizvoljno dijeljenje novca, već kao instrument za javno finansiranje demokratije. Zakonska namjena tih sredstava je isključivo funkcionisanje partija i artikulacija interesa građana, a ne preuzimanje socijalnih funkcija države kroz selektivnu raspodjelu javnog novca. Gvozdenović ocjenjuje da brisanje granice između redovnog rada i politički motivisanog pomaganja omogućava jačanje partijskog uticaja van zakonskih okvira.

​Ovakva praksa je dodatno sporna jer su partije u okviru izbornih reformi već značajno povećale svoja budžetska primanja, pravdajući to potrebom za nesmetanim funkcionisanjem. Sada je, prema ocjeni CDT-a, jasno da novca ima dovoljno čak i za doniranje drugima. Na ovaj problem ukazala je i Evropska komisija, tražeći veći stepen transparentnosti i strožu kontrolu partijskih rashoda kako bi se spriječile zloupotrebe u susret izborima.

​Na kraju se zaključuje da pitanje partijskih donacija nije samo tehničko ili računovodstveno pitanje, već suštinsko pitanje integriteta i fer uslova u izbornom procesu. Javnost ima neosporno pravo da zna po kojim kriterijumima i u kojim iznosima stranke raspolažu novcem poreskih obveznika, kako bi se stala na kraj praksi u kojoj je, pod parolom slobode, dozvoljeno netransparentno trošenje državnih sredstava.