Zogović: Tužilaštvo bolje štiti Đukanoviće nego njihov advokatski tim

Podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti od strane Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), nakon presude Višeg suda kojom je utvrđeno da u slučaju „Telekom“ nije nastupila zastara krivičnog gonjenja, upućuje na sumnju o postojanju opstrukcionih monopola bivšeg režima na najvišim tužilačkim adresama. Ovo je ocijenio potpredsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milun Zogović, navodeći u saopštenju za javnost da se stiče utisak kako Vrhovni državni tužilac bolje zastupa interese bivšeg crnogorskog predsjednika i premijera Mila Đukanovića nego što to čini njegov sopstveni advokatski tim.

​Zogović se u svom reagovanju pozvao na čuvenu Baltazarovu izreku da se ono što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi, ističući da se sada potvrđuju sve dileme i zebnje koje su prilikom izbora VDT-a podijelili koalicija „Za budućnost Crne Gore“ i najistaknutiji aktivisti nevladinog sektora. On je naglasio da to ni na koji način ne abolira poslanike koji su glasali za izbor VDT-a, sumnjičavo se nadajući da će konačno otpočeti istinska borba za pravnu državu, a ne nastavak prakse očuvanja nedodirljivosti nosilaca bivše vlasti na čelu sa familijom Đukanović. Prema njegovim riječima, javni interes cijelog društva je da sazna koji motivi stoje iza ovako promptne upotrebe, odnosno zloupotrebe, prava na podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti na odluku Višeg suda, sa očiglednim ciljem da se onemogući sudski proces u aferi „Telekom“.

​Pravni mehanizmi u službi blokade procesa

​Potpredsjednik DNP-a je ukazao da u situacijama kada postoji corpus delicti, jedini način da se izigra pravda jeste da se izbjegne suđenje. On smatra da posebno zabrinjava činjenica što se tužilaštvo, umjesto otvaranja punog sudskog postupka i utvrđivanja odgovornosti pred licem pravde, opredijelilo da pravne mehanizme koristi za blokadu procesa u korist osumnjičenih. S obzirom na to da je osnovna uloga tužilaštva da goni počinioce krivičnih djela, Zogović tvrdi da ovakvi postupci dodatno urušavaju povjerenje građana u institucije i učvršćuju uvjerenje da za pojedine centre moći i dalje važe drugačija pravila.

​Umjesto da se pred sudom rasvijetle sve okolnosti afere i utvrdi puna istina, javnost ponovo svjedoči pokušajima da se postupak zaustavi prije nego što dokazi budu do kraja izvedeni i ocijenjeni u sudskom postupku. Zogović je zaključio porukom da se crnogorsko pravosuđe nalazi pred ključnim ispitom na kojem mora dati jasan odgovor na pitanje da li su svi u Crnoj Gori jednaki pred zakonom ili i dalje postoje oni koji su „jednakiji“ i nedodirljivi, odnosno izvan i iznad pravnog sistema države.