Vlada Crne Gore pripremila je predlog ugovora o zakupu aerodroma u Podgorici i Tivtu sa južnokorejskom kompanijom „Incheon“ na period od 30 godina. S obzirom na to da je vrijednost imovine oba aerodroma procijenjena na 264 miliona eura, što značajno premašuje zakonski prag od 150 miliona do kojeg izvršna vlast može odlučivati samostalno, konačnu riječ o ovom aranžmanu daće Skupština Crne Gore.
Finansijski parametri i faze ulaganja
Ugovor predviđa ambiciozan investicioni plan prema kojem će koncesionar uložiti ukupno 300 miliona eura tokom tri decenije upravljanja. Odmah po zaključenju ugovora, država će prihodovati jednokratnu naknadu od 100 miliona eura, dok će se u budžet svake godine slivati i varijabilni dio od 35 odsto ukupnog godišnjeg prihoda aerodroma.
Iako ugovor ne precizira tačne novčane iznose po godinama, on strogo definiše projekte koji se moraju realizovati. U prve tri godine fokus je na modernizaciji osnovne infrastrukture, što podrazumijeva izgradnju novog terminala u Podgorici od 12.500 kvadrata, proširenje piste i nove platforme za velike avione. Tivat bi u istom periodu trebao dobiti rekonstruisanu pistu i dvostruko veću terminalnu zgradu. Kasnije faze predviđaju dodatno širenje kapaciteta, poput izgradnje terminala „Jug“ u Tivtu, ali su ti radovi uslovljeni rastom broja putnika i rješavanjem imovinskih sporova koje država mora okončati.
Zaštita radnika i kontrola cijena
Jedna od ključnih stavki ugovora odnosi se na status zaposlenih. Korejski partner je obavezan da preuzme sve radnike Aerodroma Crne Gore uz poštovanje postojećih kolektivnih ugovora. Dodatnu sigurnost pruža odredba o zabrani raskida ugovora o radu na neodređeno vrijeme u prvih pet godina, osim u slučajevima lične krivice zaposlenog.
Kada je riječ o cijenama aerodromskih usluga, koncesionar nema slobodu samostalnog odlučivanja. Svaki zahtjev za poskupljenjem, opravdan inflacijom ili drugim razlozima, mora proći kroz strogu analizu i odobrenje Ministarstva saobraćaja. Ipak, država mora biti oprezna, jer se neosnovano odbijanje korekcije cijena može tumačiti kao „bitan negativan državni postupak“, što koncesionaru otvara vrata za pokretanje arbitražnog postupka u Beču, koji je određen kao mjesto rješavanja svih eventualnih sporova.
Indikatori uspjeha: Putnici kao ocjenjivači
Za razliku od ranijih modela, ovaj ugovor ne primorava koncesionara na vještački rast broja putnika, već fokus stavlja na kapacitete i kvalitet usluge. Uvode se strogi indikatori uspjeha, gdje će se mjeriti svaki minut čekanja u redovima, ispravnost liftova, klimatizacije i informacionih sistema.
Ukoliko koncesionar ne ispuni standarde – na primjer, ako putnici predugo čekaju na prtljag ili ako prosječna ocjena zadovoljstva korisnika padne ispod 3,8 – predviđeni su negativni bodovi. Ovi bodovi direktno će uticati na finansije koncesionara, jer će svako neispunjavanje kvaliteta rezultirati umanjenjem njegovog bruto prihoda u korist države.
Povratak imovine nakon tri decenije
Zanimljivo je da su u pripremi ugovora korišćene ilustracije iz Master plana iz 2011. godine, a procijenjena ulaganja od 300 miliona eura, kada se uzme u obzir inflacija, korespondiraju sa tadašnjim projekcijama. Po isteku tridesetogodišnjeg zakupa, kompletna infrastruktura, oprema i modernizovani aerodromi prelaze u trajno vlasništvo i pod upravu države Crne Gore. Na ovaj način, država nastoji da kroz partnerstvo sa renomiranim globalnim operaterom nadoknadi decenijski zastoj u razvoju vazdušnih luka u Podgorici i Tivtu.
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!