Velike političke promjene na evropskoj sceni, prvenstveno poraz Viktora Orbana na izborima u Mađarskoj i produktivan samit u Nikoziji, rezultirali su ključnim zaokretom u stavu vodećih članica Evropske unije prema proširenju. Njemački kancelar Fridrih Merc dao je zeleno svjetlo za punopravno članstvo Crne Gore, odustajući od ranijih traženja kreativnih rješenja za limitirana proširenja. Istovremeno, i francuski predsjednik Emanuel Makron korigovao je stav Pariza, dijelom zbog slabljenja desnice predvođene Marin Le Pen i Žordanom Bardelom, čiji uspon pred predsjedničke izbore u Petoj republici više ne djeluje nezaustavljivo.
Unutar evropskih institucija sazrelo je uvjerenje da je proširenje na Crnu Goru postala realnost, a godine 2028. i 2029. označene su kao dostižni ciljevi za novi krug proširenja koji bi mogao obuhvatiti Podgoricu i eventualno Island. Ovaj psihološki momenat prati i konkretno jačanje timova Evropske komisije koji rade na crnogorskom dosijeu, što je jasan signal da proces ulazi u svoju završnu fazu. Posebno je značajno što će baza za pisanje nacrta Pristupnog ugovora biti hrvatski model od prije 13 godina, a ne hibridni sporazumi zasnovani na etapnom članstvu. Iako će ugovor sadržati zaštitne mjere, one neće služiti za ograničavanje prava glasa, već kao mehanizmi koji podstiču efikasnu implementaciju reformi.
Ipak, uprkos pozitivnom vjetru u leđa, pred crnogorskom administracijom je period intenzivnog rada jer su kapaciteti aparata već sada na gornjim granicama izdržljivosti. Uz tehničke izazove usklađivanja zakonodavstva, kao najveća politička prepreka na “posljednjoj milji” do članstva izdvaja se spor sa Hrvatskom. Savjet evropskih partnera je nedvosmislen: Podgorica mora što prije zatvoriti otvorena pitanja sa Zagrebom kako bi se iskoristio trenutni zamah. Poseban fokus je na poglavlju 31, koje se tiče spoljne politike, a čije bi ostavljanje za kraj godine moglo prouzrokovati ozbiljna kašnjenja u zatvaranju pregovora.
Rešavanje spora sa Hrvatskom očekuje se na premijerskom nivou, gdje bi Milojko Spajić i Andrej Plenković trebali definisati preostale tačke spora koje obuhvataju pitanje broda „Jadran“, ime bazena u Kotoru i preambulu sporazuma. Iako se ova pitanja sa strane mogu činiti trivijalnim, ona nose veliku političku težinu i potencijal za blokadu procesa. Diplomatski izvori upozoravaju da Crna Gora treba pokazati fleksibilnost i rešiti ove probleme prije ljetnjih godišnjica koje često podižu tenzije u regionu, jer pritisak partnera iz Brisela neće biti usmjeren na Hrvatsku, već na Podgoricu.
U naredna dva mjeseca planirane su dvije međuvladine konferencije sa ciljem zatvaranja do četiri pregovaračka poglavlja. Kako bi se odobrovoljile skeptičnije članice poput Holandije i Belgije, Spajićev tim nastavlja sa praksom slanja svih zakonskih predloga Briselu na provjeru. Ovakav proaktivni pristup, uz pojačanu podršku Evropske komisije, jedini je siguran put da Crna Gora do kraja godine ili u prvoj polovini sljedeće završi tehnički dio pregovora i potvrdi svoju poziciju prve naredne članice Unije.
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!