Dugotrajne i sistematske blokade interneta u Iranu, koje su dostigle svoj vrhunac tokom poslednjih meseci, prerasle su u razoran udarac za nacionalnu ekonomiju, a njihove najdirektnije žrtve postale su žene. Ono što je počelo kao bezbednosna mera tokom međunarodnih tenzija, pretvorilo se u svojevrsni „internet aparthejd“ koji je preko noći uništio ekosistem onlajn poslovanja. Urednica u teheranskoj izdavačkoj kući, instruktorka joge i majka sa sela koja prodaje hranu preko Instagrama, samo su neki od primera miliona žena čija je egzistencija sada ozbiljno ugrožena digitalnom izolacijom zemlje.
Poslednja blokada, koja je započela krajem februara usled vojnih napada, traje i nakon postizanja krhkog primirja u aprilu, ostavljajući građane u informativnom i poslovnom mraku više od dva meseca. Za mnoge Iranke, internet je bio jedini prozor u svet rada, omogućavajući im da se osamostale uprkos restriktivnom društvenom okruženju. Danas je pouzdan pristup mreži postao luksuz rezervisan za elitu ili one koji mogu da priušte izuzetno skupe VPN servise, čija cena često premašuje zaradu onih koji pokušavaju da spasu svoje male biznise.
Ekonomski gubici su alarmantni, a zvanične procene Ministarstva rada govore o gubitku milion radnih mesta i indirektnoj nezaposlenosti dva miliona ljudi. Zahra Behruz Azar, potpredsjednica za žene i porodična pitanja, potvrdila je da su prekidi interneta najteže pogodili neformalni sektor u kojem dominiraju žene. Činjenica da su trećinu zahtjeva za naknadu za nezaposlenost podnijele upravo žene, jasno oslikava dubinu krize u sektorima poput onlajn prodaje, fitnesa, edukacije i mentalnog zdravlja, ali i u izdavačkoj i reklamnoj industriji koje su sprovele masovna otpuštanja.
Digitalna blokada nije poštedela ni ruralna područja, gde je internet stvorio „paralelno tržište rada“. Primer Lejle sa severozapada zemlje, koja je godinama izdržavala porodicu prodajom domaće hrane preko društvenih mreža, pokazuje kako su godinama građene veze sa kupcima uništene u trenutku. Za žene u manjim sredinama, rad od kuće putem mreže bio je jedini način da usklade brigu o porodici sa sticanjem prihoda, a sada su te prilike sistemski ugašene.
Sociolozi upozoravaju da se iza ove digitalne barijere kriju i duboko ukorenjeni rodni stereotipi koji ženski rad tretiraju kao manje važan. Prema analizi Simin Kazemi, u kolektivnoj svesti se zaposlenje žene i dalje ne smatra neophodnim, pa su one prve na udaru tokom otpuštanja, iako čak 22,5 odsto iranskih domaćinstava vode upravo žene. Ignorisanjem nezaposlenosti žena kao marginalnog problema, država rizikuje da najranjivije slojeve stanovništva gurne u ekstremno siromaštvo, pretvarajući digitalnu blokadu u dugoročnu socijalnu katastrofu.
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!