Senegalac u Nikšiću: Ljudi su ovdje jako dobri prema meni

​U Senegalu, državi na samom zapadu Afrike, prosječna mjesečna zarada iznosi manje od 200 eura, što dostojanstven život jedne porodice čini gotovo nemogućom misijom. Upravo je ta ekonomska realnost navela tridesetsedmogodišnjeg Daudu da krene putem migracije, koji ga je preko Novog Sada doveo do Crne Gore. Već pet godina ovaj vedri Senegalac svoje vrijeme dijeli između dva kontinenta, provodeći po šest mjeseci na Balkanu kako bi obezbijedio egzistenciju za suprugu, troje djece, majku i sestru koji ga čekaju u Dakaru.

​Njegova svakodnevica ispunjena je radom i prodajom ručno izrađenog nakita i suvenira, ali Dauda ne preza ni od drugih fizičkih poslova ukoliko se ukaže prilika za dodatnu zaradu. Iako studije Evropske komisije pokazuju da tri četvrtine Senegalaca želi trajno da emigrira, Dauda svoj boravak u Crnoj Gori doživljava kao borbu za bolje sjutra svojih najbližih, šaljući im svaki zarađeni cent. Uprkos težini života daleko od porodice, on naglašava da su mu dobri ljudi koje je sreo na ovom podneblju olakšali boravak u tuđini.

​Iako tokom ljetnje sezone posluje širom primorja, obilazeći Herceg Novi i Budvu, Dauda ističe da posebno mjesto u njegovom srcu zauzima Nikšić. Grad pod Trebjesom postao je njegova baza u kojoj je stekao iskrene prijatelje i gdje se, kako sam kaže, uvijek osjećao istinski dobrodošlo. Prijateljska atmosfera i toplina lokalnog stanovništva čine da se iz godine u godinu vraća upravo u ovaj grad, nalazeći u njemu mir potreban za rad.

​Pored gostoprimstva, praktični razlozi takođe idu u korist Nikšića, jer su troškovi života i smještaja značajno pristupačniji nego u Podgorici ili primorskim centrima. To mu omogućava da više novca uštedi i pošalje porodici u Afriku. Svoju povezanost sa gradom i ljudima Dauda je šarmantno potvrdio zaključivši razgovor na našem jeziku rečenicom koja najbolje oslikava njegovu integraciju u lokalnu zajednicu: „Nikšić je moj grad“.