Raičević, Gorjanc Prelević i Saveljić: Ukidanje međunarodne potjernice za Moldavkom nije pravda za žrtvu

Ukidanje međunarodne potjernice za moldavskom državljankom Svetlanom Čabotarenko ne predstavlja pravdu za žrtvu, već je samo podsjetnik na nesposobnost države da kazni jedan od najčuvenijih slučajeva trgovine ljudima. U zajedničkom saopštenju to su ocijenile Maja Raičević iz Centra za ženska prava, Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava i Mira Saveljić iz Sigurne ženske kuće. One smatraju da je Crna Gora prije dvije decenije sistemski zataškala ovaj slučaj, što je kasnije omogućilo osumnjičenima za njenu eksploataciju da je u odsustvu krivično gone za davanje lažnog iskaza.

​U tom montiranom postupku, žrtva je nepravedno osuđena na godinu zatvora, a potjernica koja je bila na snazi ukinuta je tek zbog nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja još 2018. godine. Aktivistkinje ističu da niko od odgovornih za zlostavljanje, silovanje i primoravanje na prostituciju nije odgovarao, kao što nije bilo sankcija ni za tužioce i sudije koji su procesuirali žrtvu umjesto nasilnika. Iako su u to vrijeme časni izuzeci bile sutkinje Ana Vuković i Nada Rabrenović, koje su pokušale zaštititi žrtvu i donosile oslobađajuće presude, konačan sudski epilog ostao je odraz politički kontrolisanih institucija.

​Slučaj Svetlane Čabotarenko počeo je 2002. godine kada je ona pobjegla od osoba koje su je eksploatisale i policiji detaljno opisala lanac trgovine ljudima, pominjući i visoke državne funkcionere. Uprkos nalazima istražne sutkinje da postoji osnov za optužnicu, državno tužilaštvo nikoga nije procesuiralo, dok je žrtva zbog prijetnji smrću bila prinuđena da napusti zemlju uz pomoć međunarodnih organizacija. Deceniju kasnije, na osnovu privatne tužbe bivših osumnjičenih, sudija Goran Đuković je u pristrasnom postupku osudio S.Č., koristeći u obrazloženju argumente da je životno nelogično da crnogorski državnici ili tužioci vode takav način života ili vrše teška krivična djela.

​Nevladine organizacije su godinama ukazivale na ove propuste podnoseći pritužbe Sudskom savjetu, Advokatskoj komori i drugim nadležnim tijelima, ali su svi odgovori bili u znaku ignorisanja ili proglašavanja nenadležnosti. Aktivistkinje zaključuju da zastarjelost gonjenja nije satisfakcija jer prava vladavina prava podrazumijeva osudu počinilaca i priznanje statusa žrtve. Kažnjavanje Svetlane Čabotarenko poslužilo je kao opasno upozorenje drugima i direktno je kršilo međunarodne standarde o neizricanju kazni žrtvama trgovine ljudima. Dok Uprava policije tek sada potvrđuje da potjernica više nije na snazi, ovaj slučaj ostaje zapamćen kao najveći poraz crnogorskog pravosuđa u zaštiti ljudskih prava.