Statistički podaci za 2025. godinu ukazuju na dramatičan porast broja formiranih predmeta za krivično djelo nasilje u porodici. Sa više od 1.870 registrovanih slučajeva, broj prijava je gotovo udvostručen u odnosu na 2024. godinu, dok je u poređenju sa 2023. godinom taj rast još izraženiji. Ipak, preciznu sliku o obimu ovog problema i dalje otežava nepostojanje jedinstvene baze podataka za nasilje, čije je formiranje predviđeno Reformskom agendom, pa se podaci tužilaštva i policije često ne podudaraju u potpunosti.
Zakonodavne izmjene kao podsticaj za prijavljivanje
Aktivistkinja Maja Raičević ocjenjuje da slučajevi porodičnog nasilja sve češće izlaze iz privatne sfere i dobijaju institucionalni epilog. Glavni razlozi za ovakav trend leže u izmjenama zakona koje teže strožem procesuranju kroz krivična djela, kao i u proširenju definicije članova porodice. Analiza kaznene politike pokazuje da je broj krivičnih predmeta porastao, mada u sudskoj praksi i dalje dominiraju prekršajni postupci koji čine oko 62% ukupnog broja predmeta.
Situacija na terenu varira zavisno od institucije koja vodi evidenciju. Dok je u podgoričkom Osnovnom državnom tužilaštvu samo prošle godine formirano 716 predmeta, policijska statistika ne bilježi značajne oscilacije. Prema riječima Snežane Vujović iz Ministarstva unutrašnjih poslova, godišnja brojka predmeta koje policija procesuira stabilna je na nivou od oko 2.000 slučajeva, bez obzira na to da li će oni kasnije biti kvalifikovani kao prekršaj ili krivično djelo.
Uloga tužilaštva i izazovi u kažnjavanju
Suštinska promjena u sistemu dogodila se u oktobru 2024. godine, od kada zahtjeve za pokretanje prekršajnih postupaka zastupaju državni tužioci umjesto policijskih službenika. Ovim je omogućena brža reakcija organa gonjenja, koji sada ulaze u postupak već u prvim satima nakon prijave. Ipak, uprkos boljoj brzini reagovanja, kaznena politika ostaje tačka spoticanja.
Iako je primijećen blagi pomak u oštrini kazni, pa je prosječna zatvorska kazna sa šest mjeseci u 2024. godini porasla na 7,5 mjeseci u 2025, aktivisti upozoravaju da to nije dovoljno. Pozitivno je što je broj izrečenih mjera bezbjednosti uz pravosnažne presude skoro udvostručen, ali zabrinjava činjenica da se ključne zaštitne mjere, poput udaljenja nasilnika iz stana, primjenjuju u svega 4% slučajeva.
Društvena odgovornost i zaštita najmlađih
Pored institucionalnih manjkavosti, problem predstavlja i položaj djece koja često ostaju bez adekvatne zaštite i u prinudnom kontaktu sa nasilnim roditeljem. Raičević ističe da značajan dio odgovornosti snosi i šira zajednica, uključujući društvene mreže i pojedine medije koji kroz svoje izvještavanje i izbor sagovornika nerijetko relativizuju nasilje, čime se dodatno otežava borba protiv ove devijantne pojave.
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0