Spaić: Lisice pred kamerama ugrožavaju pretpostavku nevinosti

Objavljivanje fotografija i snimaka privođenja osumnjičenih lica sa lisicama na rukama i pod policijskom pratnjom predstavlja ozbiljan izazov za pravni sistem Crne Gore. Profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, Aneta Spaić, upozorava da ovakvi prikazi ugrožavaju pretpostavku nevinosti i pravo na privatnost, stvarajući u javnosti izraženu percepciju krivice i prije nego što sud donese pravosnažnu presudu.

​Digitalno doba i vizuelizacija krivice

​Savremeni izazov u zaštiti ljudskih prava više se ne ogleda samo u kontroli narativa javnih vlasti, već u kontroli vizuelne komunikacije. U digitalnom dobu, spektakularna privođenja i medijski prikazi osumnjičenih često transformišu pretpostavku nevinosti u pretpostavku krivice. Profesorica Spaić ističe da se demarkaciona linija između prava javnosti da zna i prava na privatnost prelazi u trenutku kada informisanje preraste u stigmatizaciju, poniženje i degradaciju pojedinca.

​Ovaj problem ima dvije ključne dimenzije: pretpostavku nevinosti kao element prava na pravično suđenje i zaštitu dostojanstva optuženog. Praksa Evropskog suda za ljudska prava, kroz presude poput onih u slučajevima Peša protiv Hrvatske ili Gutsanovi protiv Bugarske, jasno ukazuje na to da vlasti i zvaničnici moraju biti izuzetno obazrivi kako svojim izjavama i načinom hapšenja ne bi prejudicirali ocjenu činjenica i ohrabrili javnost da vjeruje u krivicu osumnjičenog prije sudskog epiloga.

​Evropska iskustva: Od zabrana do testova proporcionalnosti

​Uporedna praksa razvijenih evropskih zemalja nudi različite modele zaštite. Norveški sistem, na primjer, načelno zabranjuje fotografisanje i snimanje optuženih na putu ka sudu ili iz njega bez njihovog pristanka, čime se štiti autoritet pravosuđa i dostojanstvo ličnosti. Francuska primjenjuje jedan od najrestriktivnijih pristupa u Evropi, gdje Zakon o slobodi štampe izričito zabranjuje objavljivanje slika lica u lisicama ili pritvoru bez saglasnosti, dok njemačko pravo štiti „opšte pravo ličnosti“ kroz strogi test proporcionalnosti kako bi se spriječio efekat javnog sramoćenja.

​Iako sudska praksa u Strazburu ne nalaže apsolutnu zabranu, ona zahtijeva stalno balansiranje između slobode medija i prava na privatnost. U Crnoj Gori je već primjetna procesna praksa da se optuženi pred sudiju dovode bez vidljivih sredstava prinude, što implicitno afirmiše ove standarde. Međutim, ostaje otvoreno pitanje zašto bi javnost, za razliku od obučenih sudija, i dalje bila izložena vizuelnim prikazima koji snažno impliciraju krivicu.

​Potreba za normativnim preciziranjem

​Za razliku od mnogih evropskih sistema, crnogorski zakonodavni okvir trenutno ne sadrži jasna ograničenja u pogledu prezentovanja osumnjičenih lica. Profesorica Spaić zaključuje da bi rješenje trebalo tražiti u normativnom preciziranju pravila javne komunikacije.

​Umjesto potpune zabrane, predlaže se uspostavljanje načelnog pravila prema kojem objavljivanje snimaka i fotografija privođenja ne bi bilo dozvoljeno ukoliko narušava dostojanstvo ili stvara preuranjen utisak krivice. Odstupanja od ovog pravila bila bi moguća isključivo u specifičnim situacijama u kojima postoji pretežni javni interes, čime bi se osigurala pravična ravnoteža između prava medija i zaštite ljudskih prava.