Razotkrivanje globalne “akademije silovanja”: Muškarci podstiču jedni druge da drogiraju i napastvuju žene

Svijet je 2024. godine ostao zatečen detaljima suđenja Dominiku Pelikou i grupi od pedeset muškaraca u Francuskoj, čime je prvi put masovno osvijetljen fenomen zlostavljanja omogućenog putem interneta. Slučaj Peliko razotkrio je postojanje digitalnih zajednica u kojima su muškarci, pod plaštom anonimnosti, jedni druge podsticali na drogiranje i silovanje sopstvenih supruga. Kroz specifične platforme i čet-sobe, poput one pod nazivom “Bez njenog znanja”, stvorena je mreža koja je omogućila stotine napada na Žizel Peliko dok je bila u besvjesnom stanju. Iako su određeni sajtovi ugašeni, višemjesečna istraga tima „As Equals“ pokazuje da ovaj mračni kutak interneta i dalje buja, pretvarajući seksualno nasilje u robu i zabavu.

​Jedan od najproblematičnijih prostora je sajt Motherless.com, koji ugošćuje desetine hiljada video-snimaka takozvanog „sleep“ sadržaja. Ovaj materijal, koji bilježi milionske preglede, kategorisan je specifičnim oznakama koje služe kao dokaz da su žrtve pod sedativima ili u dubokom snu. Korisnici u ovim zajednicama razmjenjuju savjete o vrstama ljekova, dozama i načinima kako da neopaženo drogiraju svoje partnerke, dok neki čak nude i prodaju tečnosti bez ukusa i mirisa koje garantuju potpuni gubitak sjećanja kod žrtava. Unutar ovih grupa, video-snimak je presudan dokaz „uspjeha“, a zabilježeni su i prenosi uživo gdje se zlostavljanje naplaćuje putem kriptovaluta.

​Ovo nije samo tehnološki problem, već duboka kriza povjerenja i bezbjednosti unutar doma. Svjedočanstvo Zoi Vots iz Engleske oslikava svu surovost ove izdaje. Ona je godinama bila žrtva svog supruga, koji je u njen čaj miješao ljekove za spavanje i silovao je, da bi joj sve to hladnokrvno priznao jedne obične nedjelje. Njena priča ukazuje na to da žene često strahuju od neznanaca na ulici, ne sluteći da najveća opasnost može ležati u osobi pored koje svake večeri zaspivaju. Dodatnu težinu predstavlja društvena stigma i nerazumijevanje okoline, koja kroz komentare poput „ali on ti je muž“ pokušava da relativizuje težinu zločina počinjenog unutar bračne zajednice.

​Slično iskustvo podijelila je i Amanda Stenhoup, koja je godinama trpjela psihičku manipulaciju, poznatu kao „gaslajting“. Njen partner je njene sumnje i fizičke dokaze zlostavljanja odbacivao kao plod mašte ili pretjerane upotrebe ljekova, pokušavajući da izmijeni njenu percepciju stvarnosti. Tek uz podršku porodice i policije uspjela je da dođe do istine, ali trauma je ostavila trajne ožiljke na njenu sposobnost da ponovo vjeruje ljudima. Žrtve poput Valentine iz Italije naglašavaju da, čak i kada se počinioci osude, psihološki ožiljci ostaju aktivni godinama, pretvarajući svakodnevne predmete poput kamera ili mirisa u okidače teških noćnih mora.

​Stručnjaci upozoravaju da algoritmi modernih platformi i liberalna pravila o čuvanju sadržaja direktno doprinose normalizaciji nasilja. Profesorka prava Kler Mekglin ističe da mejnstrim porno sajtovi veličaju ovakvo ponašanje, dok psiholozi ove onlajn zajednice nazivaju „školama nasilja“ koje učvršćuju narcisoidne potrebe predatora kroz perverznu solidarnost. Istovremeno, medicinski stručnjaci ukazuju na evoluciju sredstava za napad, jer se počinioci sve više okreću ljekovima na recept koji se brzo razlažu u tijelu, čime se drastično otežava prikupljanje dokaza i procesuiranje slučajeva.

​Iako su neke grupe na platformama poput Telegrama uklonjene nakon novinarskih upita, globalna mreža i dalje pronalazi načine da opstane. Pravosudni sistemi širom Evrope i dalje se bore sa niskim stopama prijavljivanja i nedostatkom specifičnih podataka o seksualnom zlostavljanju uz pomoć droga. Dokle god vlade oklijevaju da pozovu na odgovornost same platforme koje omogućavaju planiranje ovih zločina pred očima javnosti, anonimnost interneta će nastaviti da pruža utočište onima koji dom pretvaraju u mjesto zločina.