Otvaranje tržišta rada i sloboda kretanja
Kada je Hrvatska 2013. godine postala članica Evropske unije, njeni građani dobili su mogućnost da mnogo lakše rade u drugim državama članicama. Iako pojedine zemlje u početku nijesu odmah otvorile svoja tržišta rada, prepreke su postepeno uklanjane, pa su mnogi Hrvati posao pronašli u Njemačkoj, Austriji i Irskoj.
Slična situacija dogodila se i u Rumuniji i Bugarskoj, koje su članice Evropske unije postale još 2007. godine. Milioni njihovih građana iskoristili su pravo slobodnog kretanja i preselili se u razvijenije evropske države, gdje su mogli ostvariti znatno veće zarade.
Da li je Evropska unija stvarni uzrok odlaska?
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je upravo Evropska unija izazvala odlazak stanovništva. Međutim, stvarnost je složenija.
Ljudi nijesu odlazili zato što su njihove države postale članice Evropske unije. Odlazili su zato što su u drugim državama mogli da pronađu bolje plaćen posao, sigurnije radno mjesto i kvalitetniji život. Članstvo im je samo omogućilo da to učine mnogo lakše nego ranije.
Evropska unija nije stvorila želju za odlaskom, već je uklonila administrativne prepreke onima koji su već razmišljali da napuste svoju zemlju.
Istovremeno, postoji i druga strana priče o kojoj se mnogo rjeđe govori. Veliki broj građana Hrvatske, Rumunije i Bugarske novac koji su zaradili u inostranstvu slao je svojim porodicama, ulagao u nekretnine ili pokretao biznise po povratku. U pojedinim sredinama upravo su te investicije doprinijele razvoju lokalne ekonomije.
Pored toga, mnogi mladi stekli su iskustvo, obrazovanje i poslovne kontakte koje u svojim državama možda ne bi mogli da steknu. Dio njih se kasnije vratio i otvorio kompanije ili preuzeo odgovorne poslove.
Ozbiljne demografske i ekonomske posljedice
Naravno, iseljavanje je ostavilo i ozbiljne posljedice. Brojne opštine suočile su se sa manjkom radne snage, starenjem stanovništva i zatvaranjem škola zbog manjeg broja djece. Poslodavci u Hrvatskoj danas često zapošljavaju radnike iz Azije i drugih djelova svijeta kako bi nadoknadili nedostatak domaće radne snage.
Šta to znači za Crnu Goru?
Činjenica je da građani Crne Gore već danas odlaze u inostranstvo. Mnogi rade u državama Evropske unije koristeći različite vrste radnih dozvola, dok drugi odlaze u Sjedinjene Američke Države, Kanadu ili druge zemlje koje nijesu članice EU.
Zbog toga bi bilo pogrešno tvrditi da bi iseljavanje počelo tek nakon ulaska u Evropsku uniju. Ono postoji i danas. Pitanje je prije svega da li će Crna Gora do trenutka članstva uspjeti da stvori uslove zbog kojih će više ljudi željeti da ostane nego da ode.
Na kraju, iskustvo drugih država pokazuje jednu važnu činjenicu. Evropska unija može otvoriti vrata za slobodno kretanje ljudi, ali ne odlučuje umjesto njih. O tome gdje će neko živjeti i raditi najčešće odlučuju visina plate, kvalitet života, mogućnost napredovanja i povjerenje u institucije vlastite države.
Zato se možda najvažnije pitanje ne odnosi na to da li će članstvo omogućiti odlazak, već da li će Crna Gora do tada postati zemlja iz koje ljudi neće imati razlog da odlaze.
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0