Krnić: Cijena partijskog porobljavanja aerodroma je ovakav predlog koncesije

Povodom Vladinog predloga o davanju Aerodroma Crne Gore pod koncesiju južnokorejskoj kompaniji, iz pokreta Preokret upozoravaju da problem preduzeća nije u njegovoj neodrživosti, već u pogrešnom modelu rukovođenja. Mirza Krnić ističe da nedavni izbor menadžmenta sa referencama pokazuje da kvalitetan kadar ne može dati rezultate bez pune autonomije u radu i oslobađanja od političkog uticaja, koji i dalje ostaje ključni faktor u funkcionisanju ovog strateškog preduzeća.

​Krnić ocjenjuje da je planirani koncesioni iznos od oko 20 miliona eura godišnje nedovoljan i neadekvatan u odnosu na stvarni potencijal aerodroma. On podsjeća da preduzeće već sada ostvaruje neto dobit veću od 10 miliona eura, dok je operativna dobit dostizala i 17 miliona eura. Posebnu sumnju izaziva netransparentnost u pogledu same naknade, jer javnost nema informaciju da li bi taj iznos bio fiksan tokom svih 30 godina ili bi postojale inflatorne korekcije koje bi spriječile obezvređivanje prihoda države tokom tri decenije.

​Kritika Preokreta usmjerena je i na nedostatak ozbiljne analize specifičnosti tivatskog i podgoričkog aerodroma. Krnić naglašava da ove dvije vazdušne luke imaju potpuno različite razvojne i tržišne pozicije, što predloženi model koncesije zanemaruje, rizikujući dugoročnu štetu. On dodaje da sami koncesionar nije garancija razvoja, jer u predlogu nedostaju jasno definisani, mjerljivi i obavezujući zahtjevi za unapređenje infrastrukture, dok ponuđeni parametri ostavljaju previše prostora za politički marketing i proizvoljna tumačenja.

​Umjesto prodaje prava na upravljanje strancima, Preokret predlaže alternativni model zadržavanja vlasništva u rukama države. Oni zagovaraju raspisivanje međunarodnog tendera za takozvani „outsourcing“ menadžmenta. Prema tom modelu, profesionalni menadžment bi radio prema strogo definisanim ciljevima i bio bi podložan smjeni u slučaju neispunjavanja rezultata. Na taj način bi se, prema Krnićevim riječima, uvela profesionalna odgovornost i mjerljivi učinci, dok bi kontrola nad najvažnijim državnim resursom ostala isključivo u nadležnosti Crne Gore.