Govoreći o decenijskom ćutanju o razmjerama zločina, Vučić je podsjetio na istorijski kontekst Drugog svjetskog rata, praveći oštru razliku između tadašnjeg Beograda i Zagreba. Naglasio je da je Beograd nacističke snage dočekao borbom, dok je Zagreb to činio sa cvijećem, ali da se danas u regionalnom i međunarodnom narativu te uloge nerijetko pokušavaju zamijeniti. Predsjednik je postavio pitanje zašto Jasenovac nije oslobođen ranije i zbog čega su komunističke vlasti decenijama skrivale istinu o jednom od šest najvećih logora smrti, što potvrđuju podaci iz Jad Vašema. Prema njegovoj ocjeni, takva politika „uvijanja istine“ rađena je isključivo da se neko ne bi naljutio, na štetu srpskih žrtava.
Vučić se osvrnuo i na savremeni politički trenutak, tvrdeći da se u regionu sistemski gradi kult mržnje prema Srbima. On je analizirao niz događaja od bombardovanja 1999. godine, preko izručenja Slobodana Miloševića na Vidovdan, pa sve do proglašenja nezavisnosti Crne Gore i Kosova. Svaki od ovih koraka opisao je kao dio šire strategije slabljenja Srbije, naglašavajući da su obećanja o „evropskoj budućnosti“ nakon svakog ispunjenog uslova zamjenjivana novim zahtjevima i ucjenama. Posebno je apostrofirao Briselski sporazum kao primjer dugogodišnjih laži međunarodnih aktera, poručivši da je Srbija naučila lekciju i da više neće gaziti po sopstvenom ponosu zarad opstanka na vlasti ili dodvoravanja stranim centrima moći.
Upozoravajući na dolazak „zlog doba“ u Evropi u kojem mržnja ponovo pobjeđuje, predsjednik je ukazao na odsustvo predstavnika mnogih evropskih država na komemoraciji u Donjoj Gradini. Zahvalio je delegacijama SAD, Rusije i Izraela, primijetivši da drugi vjerovatno ne smatraju da se na ovom mjestu dogodio zločin vrijedan njihovog prisustva. Poručio je da će se Srbija suprotstaviti pokušajima instaliranja poslušničkih rukovodstava koja bi ćutala o Jasenovcu, te da krvlju zalivena zemlja ne dozvoljava zaborav vapaja stradalih predaka.
Završnica govora bila je posvećena otpornosti srpskog naroda, kojeg je Vučić nazvao „ostrvom slobode“ u savremenoj Evropi. On je istakao da su nove generacije dokaz da namjera za zatiranjem srpskog srca u ovim krajevima nije uspjela. Uz jasnu poruku da više neće biti „traktora“, novih egzodusa niti genocida nad Srbima, Vučić je zaključio da ponos naroda nema cijenu. Memorijalni centar u Donjoj Gradini treba da postane trajni čuvar te slobode, podsjećajući sve buduće lidere da je očuvanje identiteta i sjećanja na žrtve jedini put ka opstanku države u turbulentnim vremenima.
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0