Kao prvi razlog za uvođenje prinudne uprave, Đuričković navodi alarmantno stanje u podgoričkom fudbalskom klubu.
Za dovođenje FK Budućnost na nivo elementarne funkcionalnosti neophodno je obezbijediti između 1,5 i 2 miliona eura do kraja godine, dok su za ozbiljan oporavak potrebne višestruko veće cifre i sposobni kadrovi. Aktuelna vlast nema način da obezbijedi taj novac bez rebalansa budžeta, za koji nema većinu u Skupštini Glavnog grada.
Čak i kada bi opozicija predložila rebalans radi spasavanja kluba, problem gradonačelniku predstavljaju sopstveni koalicioni partneri, koji svaki rebalans vide isključivo kao novu priliku za partijsku raspodjelu desetina miliona eura iz gradske kase.
Otmica gradskog budžeta za predizborne obmane
Drugi razlog je pretvaranje najizdašnijeg lokalnog budžeta u državi u partijski fond za kupovinu političkog opstanka. Prinudna uprava bi značila da Vlada Crne Gore preuzima potpunu kontrolu nad finansijama Glavnog grada bez ozbiljnog političkog i demokratskog nadzora. Cilj ovog scenarija nije razvoj Podgorice, već direktno finansiranje nerealnih i neodrživih predizbornih obećanja vladajuće većine.
Zaštita fotelja i svjesno kršenje zakona
Novi zakonski propisi zahtijevaju izbor novih direktora i upravljačkih struktura u gradskim preduzećima, što predstavlja treći problem za vlast koja za te smjene i imenovanja nema dovoljan broj glasova. Pojedini direktori toliko strahuju za svoje pozicije da su spremni na kršenje zakona kako bi ostali u foteljama još koji dan. To najbolje oslikava sistem u kojem je očuvanje privilegija važnije od poštovanja zakona i interesa građana.
Ućutkivanje Skupštine i koncentracija moći
Četvrti razlog se ogleda u činjenici da vlast tokom četiri godine nije uspjela da uspostavi političku stabilnost. Umjesto rješavanja problema koje su sami stvorili, sada traže način da zaobiđu parlament i potpuno isključe opoziciju iz procesa odlučivanja.
Prinudna uprava za njih nije administrativno rješenje, već politički projekat centralizacije moći, disciplinovanja koalicionih partnera i eliminacije svakoga ko ne pristaje na bespogovornu poslušnost. Nakon praznih priča o meritokratiji i demokratiji, jedino što danas žele i nude je diktatura.
Bježanje od neizbježnog budžetskog poraza
Kao peti razlog, odbornik Evropskog saveza izdvaja činjenicu da vladajuće strukture nemaju većinu za usvajanje budžeta za narednu godinu. To im direktno ruši plan da još jedan izborni budžet pretvore u propagandnu mašineriju za prikrivanje četvorogodišnjeg neuspjeha, tokom kojeg nijesu realizovali gotovo 90 odsto svojih obećanja, dok su svi ključni i megalomanski projekti ostali mrtvo slovo na papiru.
Potez očajnika koji vodi u političku kapitulaciju
Đuričković ocjenjuje da je potpuni raspad sistema u Glavnom gradu rezultat dva osnovna uzroka — nesposobnosti i bahatosti, te poručuje da gradom ne mogu upravljati ljudi koji nijesu u stanju da obezbijede ni osnovni preduslov, a to je politička stabilnost.
Pokušaj nasilnog uvođenja prinudne uprave u Glavnom gradu je prvenstveno potez očajnika — premijera Spajića i gradonačelnika Mujovića, koji su svjesni da ih neizbježan krah u Podgorici šalje direktno na margine političke scene u Crnoj Gori. Đuričković zaključuje da za trenutnu situaciju u gradu postoje brojna rješenja, ali da svako od njih za vladajuću većinu znači samo jedno — konačnu političku kapitulaciju.
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!