Ustavni sud Crne Gore donio je odluku koja bi mogla iz temelja promijeniti dalji tok pravnih bitaka oko najpoznatijeg crnogorskog ljetovališta. Usvajanjem ustavne žalbe kompanije „Budvanska rivijera“, ukinuto je rješenje Apelacionog suda o priznanju milionskih advokatskih troškova u sporu oko Svetog Stefana. Ovom odlukom, najviša sudska instanca u državi praktično je poništila ranije zaključke da su za ovaj specifičan spor nadležne međunarodne arbitraže, a ne domaći sudovi.
Suština spora: Priznanje troškova londonske arbitraže
Cijeli proces je počeo kada je Privredni sud Crne Gore, u postupku izvršenja odluke Londonskog suda za međunarodnu arbitražu (LCIA), priznao obavezu da „Sveti Stefan Hoteli“ AD Budva i Ministarstvo ekonomskog razvoja isplate kompaniji „Adriatic properties“ iznos od 522 hiljade britanskih funti (oko 620 hiljada eura). Radilo se o troškovima advokatskih usluga nastalih tokom arbitražnog procesa. Apelacioni sud je kasnije potvrdio ovu odluku, smatrajući da domaći sudovi nemaju osnova da se miješaju u odluke stranih arbitraža kada je ugovorom tako predviđeno.
Međutim, Ustavni sud je utvrdio da su ovi sudovi propustili da ispitaju ključno, suštinsko pitanje: Da li se u ovom slučaju radi o sporu u kojem je zakonom predviđena isključiva nadležnost crnogorskog pravosuđa?
Problem isključive nadležnosti nad nepokretnostima
Glavni argument Ustavnog suda temelji se na činjenici da se predmet spora odnosi na zakup nepokretnosti koje se nalaze na teritoriji Crne Gore. Prema Zakonu o međunarodnom privatnom pravu, sporovi koji se tiču stvarnih prava ili zakupa nepokretnosti na domaćoj teritoriji spadaju pod isključivu nadležnost sudova Crne Gore.
Ustavni sud je ocijenio da su Privredni i Apelacioni sud proizvoljno zaključili da se radi o sporu sa „elementom inostranosti“ samo zato što je ugovorom iz 2007. godine definisana arbitraža u Londonu. Sud ističe da se putem takve „prorogacije“ (ugovaranja nadležnosti) ne može i ne smije derogirati, odnosno poništiti, zakonom propisana isključiva nadležnost države nad sopstvenom teritorijom.
Njujorška konvencija i domaći zakoni
Ustavni sud se u svojoj odluci pozvao na Njujoršku konvenciju o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka, kao i na domaći Zakon o arbitraži. Oba ova akta sadrže uslove na koje sudovi moraju paziti po službenoj dužnosti:
- Podobnost predmeta spora: Da li se taj konkretni problem uopšte može rješavati arbitražom prema domaćem pravu?
- Javni poredak: Da li bi priznanje strane odluke ugrozilo pravni poredak države?
Sud je utvrdio da su niži sudovi ove provjere potpuno ignorisali. Posebno je naglašeno da su ugovorne strane – „Budvanska rivijera“ kao zakupodavac i „Adriatic Properties“ kao zakupac – domaća pravna lica sa sjedištem u Crnoj Gori. Činjenica da se firma sa Britanskih Djevičanskih ostrva pojavljuje kao garant u ugovoru, prema ocjeni Ustavnog suda, ne daje sporu karakter inostranosti koji bi automatski isključio domaću nadležnost.
Povreda prava na pravično suđenje
Ono što je za novinarski izvještaj najznačajnije jeste zaključak Ustavnog suda da je Apelacioni sud povrijedio pravo na pravično suđenje. Sudovi nisu dali „ubjedljiv i argumentovan odgovor“ na tvrdnje Budvanske rivijere, već su dozvolili da se troškovi arbitraže posmatraju izolovano od osnovnog ugovora o zakupu nekretnina.
Ustavni sud je podsjetio i na praksu Vrhovnog suda iz maja 2024. godine, koja jasno potvrđuje da crnogorsko pravosuđe ima isključivu nadležnost nad pravima iz zakupa nepokretnosti koje se nalaze unutar granica Crne Gore.
Zaključak i dalji koraci
Ovom odlukom, rješenje Apelacionog suda je ukinuto, a predmet je vraćen na ponovni postupak. Ovo znači da će sudovi u ponovljenom procesu morati ozbiljno da analiziraju da li je strana arbitraža uopšte imala pravo da odlučuje o stvarima koje se tiču crnogorske zemlje.
Ovaj slučaj može imati dalekosežne posljedice ne samo za budžet kompanije „Budvanska rivijera“ i države, već i za sve buduće ugovore o zakupu strateških državnih resursa. On šalje jasnu poruku da ugovorne klauzule o međunarodnoj arbitraži ne mogu biti iznad imperativnih normi domaćeg zakonodavstva kada su u pitanju nepokretnosti.
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!