Svevremena veza Crne Gore i Montane: Potraga za korijenima Đurice Mićunovića

Vođen željom da oda počast sunarodnicima i istraži njihove sudbine, Đurica Mićunović, predsjednik udruženja „13. jul“ iz Njujorka, obišao je lokalna groblja i tom prilikom zabilježio dirljiva svjedočanstva o teškom radu i neugasloj nostalgiji naših ljudi. Njegovo putovanje rezultiralo je i nesvakidašnjim ličnim otkrićem — susretom sa rođakom Mičom Mićunovićem, potomkom iseljenika koji su u Ameriku stigli prije gotovo vijek i po.

​Istraživanje je započelo u gradu Butte, nekadašnjem rudarskom centru, gdje se na groblju Mountain View nalazi posebna crnogorska parcela. Među brojnim spomenicima izdvaja se onaj Đura Vukčevića iz Njeguša, koji je podignut od njegove sopstvene ostavštine, što jasno govori o važnosti koju su ovi ljudi pridavali dostojanstvenom počivalištu čak i u tuđini. Mićunović ističe da su na grobljima u Montani, poput onog u selu Bear Creek blizu Red Lodge-a, uklesana poznata prezimena kao što su Pavićević, Marković, Kalezić, Božović i Mićunović. Većina sahranjenih bili su veoma mladi ljudi, što na najsuroviji način oslikava koliko je rad u rudnicima bio poguban i težak.

​Poseban pečat ovom istraživanju dao je susret u Red Lodge-u, gdje je Đurica upoznao Miča, treću generaciju Mićunovića u Americi. Kroz razgovor i uvid u porodična stabla, otvorila se mogućnost bliske srodničke veze, a Mič je podijelio dirljiva sjećanja svog djeda o razlozima odlaska. Naime, na pitanje Amerikanaca zašto su došli, djed je jednostavno odgovorio da su čuli kako se u Americi svaki dan ima šta jesti i da se u rudnicima može zaraditi dolar dnevno. Ta jedna rečenica sublimira svu muku i siromaštvo tadašnje Crne Gore, ali i hrabrost onih koji su se usudili da potraže bolju budućnost preko okeana.

​Zanimljivo je da su crnogorski iseljenici u Montani, uprkos teškom radu, držali do prosvjete i zajedništva, o čemu svjedoči spomenik Crnogorskom literarnom društvu osnovanom 1920. godine. Ovi spomenici nisu samo nijemi kameni biljezi, već čuvaju priče o identitetu koji se nije gasio ni hiljadama kilometara daleko od domovine. Đurica Mićunović planira nastavak ove plemenite misije, jer vjeruje da imena i žrtva naših ljudi u tuđini ne smiju biti zaboravljeni, s obzirom na to da su njihove životne priče neraskidivi dio crnogorskog nacionalnog bića. Każda ispisana godina na nadgrobnim pločama i sačuvane porodične fotografije svjedoče o generacijama koje su gradile temelje novog doma, ali nikada nisu raskinule duhovnu vezu sa zemljom svojih predaka.