SVETINJA KOJU METAK NIJE MOGAO DA UNIŠTI: Porodica Manojlović duže od vijeka čuva krvavi crnogorski barjak iz balkanskih ratova

Odlukom kralja Nikole, ovaj istorijski barjak ponosno je nosio barjaktar Golijskog bataljona Nikšićke brigade, Jefto Obrenov Manojlović. Njegovi potomci i danas vjerno čuvaju amanet predaka, pazeći na svetinju koja je postala neraskidivi dio njihove porodične istorije. Kako ističe Mihailo Manojlović, odluka starih bila je jasna – da se zastava drži u kući kao najveća svetinja i vječni podsjetnik na pretke koji su dali živote za svoju zemlju.

​Pod ovim barjakom, Manojlovići su predvodili Golijski bataljon u nekoliko sudbonosnih ratova. Zastava nikada nije oprana i na njoj je i danas vidljiva krv heroja, dok su njeno platno izrešetali neprijateljski meci. Prema porodičnom sjećanju, kroz barjak je prošlo dvanaest ili trinaest kuršuma. Jefto ga je ponosno nosio na Skadar, kroz balkanske ratove, pa sve do Prvog svjetskog rata. Na Skadru je bio lakše ranjen, ali ni u jednom trenutku nije ispuštao niti dozvolio da barjak padne u neprijateljske ruke.

​Priče o hrabrosti Manojlovića prenose se s koljena na koljeno, a o njihovim podvizima govori i činjenica da su za zasluge u ratovima odlikovani sa čak osam medalja za hrabrost. Istorija bilježi i junaštvo Jeftovog brata Đorđa, koji je sa odabranom četom Golijana pošao u pomoć na Bregalnicu kako bi podržao srpsku vojsku. Tamo se pokazao kao jedan od najhrabrijih boraca, zbog čega mu je kralj Aleksandar lično uručio sablju, koja se i danas s ponosom čuva u kući njihovog brata od strica.

​Pored ratnih strahota sa fronta, barjak je preživio i dramatične trenutke tokom Drugog svjetskog rata, kada je zamalo nasilno oduzet. Mihailo se prisjeća porodične priče kada je kuću opkolila grupa četnika u potrazi za zastavom. Njegova pokojna baba, rodom od uglednog bratstva Ognjenovića iz Banjana, uspjela je da sakrije barjak u dječiji jastuk. Glavni među njima, koji je naredio pretres, uzeo je upravo taj jastuk i stavio ga iza svojih leđa kako bi se naslonio, dok su ostali pretraživali kuću. Iako su babu izveli na obližnju glavicu, šamarali je i prebijali ne bi li otkrili tajnu, ona nije poklekla. Barjak je ostao sačuvan i, kao živo svjedočanstvo jednog vremena, i danas ponosno stoji u kući Manojlovića, gdje cijelo bratstvo gaji duboko poštovanje prema ovoj svetinji i svojim hrabrim precima.