Od luksuznih stanova do garancija za Lazovića

Nekadašnji ponos vojne industrije, tivatski remontni zavod, transformisan je u luksuzni rizort Porto Montenegro, koji danas u javnosti izaziva oprečna mišljenja. Dok zagovornici projekta ističu da je Crna Gora zahvaljujući ovoj investiciji parirala elitnim evropskim destinacijama, podaci Akcije za socijalnu pravdu (ASP) ukazuju na to da se privatizacija atraktivne lokacije na samoj obali pretvorila u zatvoreni “raj za bogatu klijentelu”. Analiza kupoprodajnih ugovora pokazuje da su cijene nekretnina na ovoj lokaciji astronomske, te da su kupci nerijetko biznismeni iz regiona, ali i misteriozne kompanije registrovane u ofšor zonama.

​Jedan od upečatljivih primjera trgovine nekretninama odnosi se na apartman od 158 kvadrata, koji je firma sa sakrivenim vlasništvom iz ofšor zone 2013. godine ugovorila za 1,3 miliona eura, da bi ga kasnije preuzela porodica biznismena Veselina Pejovića. Slično tome, sarajevska firma povezana sa Fahrudinom Radončićem trgovala je dupleksom vrijednim preko tri miliona eura, dok je firma „Gufo“, poznata po ponuđenom jemstvu za uhapšenog Petra Lazovića, kupila dva apartmana za ukupno 1,7 miliona eura bez uračunatog poreza. Ovi primjeri potvrđuju tezu da je posjedovanje nekretnine u Porto Montenegru za prosječnog građanina Crne Gore nedostižan san.

​Osim visokih cijena, projekat prate i kontroverze vezane za porijeklo kapitala i sudske blokade. ASP navodi primjere nekretnina koje su pod zabranom raspolaganja zbog sumnji da su stečene kriminalnim aktivnostima, poput luksuznog dupleksa firme „Vis Investment“ vrijednog 2,8 miliona eura. Sa druge strane, zabilježeni su slučajevi brisanja ranijih blokada, kao kod izraelskog državljanina Majkla Davida Grinfilda, uprkos optužbama za međunarodne finansijske prevare i pranje novca. Ugovori takođe sadrže stroge odredbe, poput kazne od 25 odsto ukupne cijene u slučaju raskida, što dodatno osigurava investitora.

​Ekonomska strana projekta izaziva posebnu zabrinutost zbog izgubljenih državnih prihoda. Država se do sada odrekla 104 miliona eura samo po osnovu oslobađanja od akciza na gorivo za jahte, što ASP vidi kao direktno favorizovanje povlašćene klase. Takođe, promjena vlasništva projekta 2015. godine izvedena je kroz složene transakcije preko Malte, čime je, prema procjenama, izbjegnuto plaćanje oko 8,7 miliona eura poreza na kapitalnu dobit u Crnoj Gori. Iako je Porto Montenegro Tivtu donio nespornu estetsku i turističku vrijednost, lokalno stanovništvo se suočava sa značajnim porastom troškova života, dok se hibridni model privatizacije, koji je uključio zakup morskog dobra na čak 90 godina, danas posmatra kroz prizmu propuštenih šansi za javne finansije.