Konatar oštro po Vladi: Od litra benzina državi ide 55 centi, teret loše ekonomije i inflacije prebacuje se na građane

Konatar je saopštio da država od svakog litra benzina putem akcize prihoduje čak 54,9 centi (skoro 55 centi), dok od svakog kupljenog litra dizela u državni budžet direktno odlazi 44 centa.

​Prema njegovim riječima, umjesto da Vlada aktivno vodi računa o enormnom rastu cijena i osmisli adekvatne mehanizme za zaštitu ionako ugroženog životnog standarda, ona svjesno pokušava da sve negativne posljedice lošeg vođenja domaće ekonomske politike, ali i burnih kretanja na globalnom tržištu, prevali direktno na džepove građana. Konatar je upozorio da se takav ignorantski odnos vlasti svakodnevno i te kako osjeća, kako u osiromašenim porodičnim budžetima, tako i u poslovanju cjelokupne crnogorske privrede koja trpi ozbiljne gubitke zbog visokih troškova energenata.

​Ignorisanje predloga URA-e i narušavanje porodičnih budžeta

​Konatar je podsjetio javnost da je parlamentarna većina još u martu tekuće godine odbila konstruktivan Predlog zakona koji je podnio Građanski pokret URA. Tim zakonskim rješenjem bilo je predviđeno hitno smanjenje akciza na gorivo za 50 odsto u trajanju do kraja juna, što bi amortizovalo skok cijena. On je istakao da bi građani i privrednici danas imali osjetno manje troškove i lakše bi disali da je vlast imala sluha za ovaj predlog. Umjesto toga, vladajuća elita je odlučila da po svaku cijenu sačuva visoke prihode budžeta na račun sopstvenog stanovništva, odbijajući da makar dio tereta globalne i domaće krize preuzme na svoja leđa.

​On je zaključio da je stabilnost porodičnih budžeta u Crnoj Gori u međuvremenu ozbiljno narušena, dok Vlada nije ispunila svoju elementarnu obavezu – da efikasno zaustavi rast cijena osnovnih životnih namirnica i zaštiti građane od inflatornog talasa. Konatar poručuje da ovakvo ponašanje najbolje ilustruje koliko je vladajuća struktura suštinski otuđena i udaljena od realnih, svakodnevnih problema sa kojima se ljudi suočavaju, jer dok građani jedva krpe kraj s krajem kako bi pokrili elementarne životne troškove, vlast ostaje potpuno nijema i uporno odbija ekonomske mjere koje bi donijele konkretno i brzo olakšanje.