Susret sa Srđanom Radanovićem ostavlja čovjeka poniznim, jer on predstavlja živi primjer vrlina o kojima smo do sada imali priliku samo da čitamo u knjigama. Ovaj Budvanin, koji je prvenstveno insistirao na potpunoj anonimnosti, pokazao je da se prava hrabrost ne oglašava na sva zvona. Odmah nakon što se uvjerio da je dijete koje je spasio na sigurnom, on se tiho udaljio sa lica mjesta, ne čekajući zahvale niti pažnju javnosti. Tek na uporne molbe oca djeteta i grupe roditelja, Srđan je nevoljno pristao da njegovo ime bude objavljeno, ali uz izričit zahtjev da ga mediji ne opterećuju i da se poštuje njegov mir.
Njegov profil dodatno osvjetljava zašto je reagovao tako pribrano i nesebično. Srđan je otac, istaknuti sportista i automobilski as, ali i profesionalac koji svakodnevno rizikuje život kao pripadnik Vatrogasne jedinice Budva. Njegovi sugrađani i Volonteri Tuzi opisuju ga jednom riječju – heroj. Oni ističu da su ljudi poput njega ukras našeg društva i države, te svojevrsna luča koja dokazuje da ideali čojstva i junaštva i dalje snažno žive među nama.
Upućen je i snažan apel javnosti, medijima i donosiocima odluka da se ovaj podvig adekvatno nagradi. Ipak, naglašava se da priznanje ne smije biti protokolarno niti služiti za samoreklamerstvo bilo koje strane, već mora biti istinsko i ljudsko, uz strogo poštovanje Srđanovog prava na privatnost. Dok šira zajednica traži način da mu se zahvali, roditelji spašenog djeteta poručuju da će oni naći svoj put da mu se oduže onako kako dolikuje čovjeku čije se ime piše velikim slovima, uz jednostavno i iskreno: “Hvala ti, Srđane”.
Šta misliš?
Podijelite reakciju ili ostavite komentar - želimo da čujemo Vaše mišljenje!