Crna Gora ne smije biti nijemi učesnik tuđe tragedije

Odluka da Crna Gora bude predstavljena na obilježavanju godišnjice vojno-policijske operacije „Oluja“ predstavlja ozbiljnu političku grešku. Ministarstvo vanjskih poslova ovaj potez obrazlaže diplomatskom praksom i njegovanjem dobrosusjedskih odnosa sa Republikom Hrvatskom. Dobri odnosi sa susjedima jesu važni i neophodni, ali nijedan diplomatski cilj ne smije biti ostvaren po cijenu zanemarivanja osjećanja sopstvenih građana.

​Za Hrvatsku je „Oluja“ simbol pobjede i završetka rata. Za stotine hiljada Srba ona predstavlja simbol egzodusa, stradanja i gubitka zavičaja. Upravo zbog toga ovaj datum ni danas nije običan istorijski događaj, već jedna od najdubljih podjela u kolektivnom pamćenju regiona.

​Prema različitim izvorima, tokom i nakon „Oluje“ iz Hrvatske je izbjeglo između oko 130.000 i više od 200.000 Srba, dok srpski izvori govore i o oko 250.000 prognanih. O broju mogu postojati različite procjene, ali ne i dilema da je riječ o jednom od najvećih egzodusa stanovništva na prostoru bivše Jugoslavije.

​Crna Gora je država svih svojih građana. U zemlji u kojoj se skoro trećina stanovništva izjašnjava kao srpski narod, potpuno je legitimno očekivati da institucije pokažu dodatnu osjetljivost kada je riječ o događajima koji kod velikog broja građana izazivaju bol i osjećaj nepravde.

​Prisustvo državnog predstavnika u Kninu neće promijeniti odnose između Crne Gore i Hrvatske. Ono neće riješiti nijedno otvoreno pitanje između dvije države, niti će doprinijeti regionalnom pomirenju. Ali može ostaviti utisak da je država bila spremna da zanemari osjećanja dijela sopstvenih građana zarad protokolarne poruke.

​Dobrosusjedski odnosi ne grade se jednostranim gestovima. Oni se grade međusobnim uvažavanjem, razumijevanjem različitih istorijskih iskustava i poštovanjem svih žrtava. Upravo zato Crna Gora je mogla pronaći način da iskaže poštovanje prema Hrvatskoj, a da istovremeno ne bude prisutna na događaju koji veliki broj njenih građana doživljava kao simbol svog nacionalnog stradanja.

​Istinski građanska država ne bira čije će emocije uvažiti, a čije zanemariti. Njena obaveza je da vodi računa o svim svojim građanima, posebno kada su u pitanju teme koje ni tri decenije kasnije nijesu izgubile svoju težinu.

​Zato odluka da Crna Gora ima svog predstavnika na obilježavanju „Oluje“ nije pitanje protokola. To je politička poruka. A svaka politička poruka mora biti odmjerena ne samo prema inostranstvu, već i prema sopstvenim građanima.