Preokret pred Ustavnim sudom: Ukinuta presuda u slučaju Bjelopoljca koji je izgubio vid nakon operacije; potpis na praznoj poleđini nije dokaz o informisanosti pacijenta

Podnosilac ustavne žalbe je 2015. godine u privatnoj zdravstvenoj ustanovi „O.“ podvrgnut operativnom zahvatu na oku koji su mu preporučili ljekari te klinike, a koji je za posljedicu imao trajno sljepilo. Tražeći pravdu, pacijent je pokrenuo parnicu, ali su Osnovni i Viši sud u Podgorici, a na kraju i Vrhovni sud, odbili njegov tužbeni zahtjev za naknadu štete. Redovni sudovi su u svojim odlukama zauzeli formalistički stav da je podnosilac samim činom potpisivanja obrasca saglasnosti potvrdio da je upoznat sa prirodom i mogućim rizicima operacije.

Međutim, Ustavni sud je, oslanjajući se na najnoviju praksu Evropskog suda za ljudska prava (ESLjP), razotkrio niz propusta u postupanju crnogorskog pravosuđa. Utvrđeno je da Vrhovni sud uopšte nije cijenio frapantnu činjenicu da je u potpisanoj saglasnosti pisalo da se sve ključne informacije nalaze na poleđini formulara – dok je ta poleđina u realnosti ostala potpuno prazna. Informacije o rizicima nalazile su se na odvojenom papiru za koji pacijent tvrdi da mu nikada nije uručen. Pored toga, Ustavni sud je problematizovao i upotrebu medicinskog žargona. Naime, na tom odvojenom papiru pominje se rizik od „ablacije rožnjače“, pa se postavlja opravdano ustavno-pravno pitanje da li je laiku takva terminologija bliska i da li mu je iko precizno predočio da to zapravo znači da može trajno ostati bez vida.

Povezane vijesti

Ustavni sud je oštro kritikovao i to što su se niži sudovi oslanjali na tezu da je pacijent o rizicima upoznat usmenim putem, iako takva konstatacija ne postoji nigdje u medicinskoj dokumentaciji. Takođe, sudovi su potpuno propustili da utvrde da li je privatna klinika bila dužna da pacijenta hitno uputi u Klinički centar Crne Gore (KCCG) i da li je učinila sve da sanira nastale teške komplikacije. Umjesto sveobuhvatne ocjene odgovornosti ustanove, Vrhovni sud se fokusirao isključivo na procesni propust pacijenta koji je odustao od novog vještačenja Medicinskog odbora. Iz Ustavnog suda su zaključno poručili da je Evropska konvencija „živi instrument“ i da domaći sudovi moraju primjenjivati sve više standarde zaštite ljudskih prava, zbog čega je predmet vraćen na ponovno odlučivanje.